Spisateljski status report (ili – je li ljeto bilo dovoljno dugačko?)

Samoj sam sebi u prošloj objavi obećala da ću tijekom ljeta pisati svaki dan – no, je li ljeto bilo dovoljno dugačko, a ja dovoljno disciplinirana, za ispuniti takvo ambiciozno obećanje? Da, da, znam da je ljeto odavno završilo (već je listopad, a rujan je munjevito proletio) – ali nikad nije kasno za accountability post!

Bez odlaska na more, ljeto nije isto (posebno kad se, u najboljoj maniri first world problema, navikneš na svakogodišnje morsko ljetovanje). Paradoksalno, ali znatno je brže proletjelo, ne nužno na loš način – više sam se mogla posvetiti obitelji i istraživanju unutrašnjosti Hrvatske (ove godine su tema bile špilje, ali o tome možda više u nekoj od idućih objava), poslovima na održavanju kuće u Slavoniji, i neobuzdanom odmoru. Pročitala sam devet knjiga (ako vas zanima koje točno, bacite oko na moj Goodreads Challenge) – još uvijek žvačem drugi dio Trilogije o Marsu Kima Stanleya Robinsona (odlična je, ali mi iz nekog razloga sporo ide). Odgledala sam svašta nešto na Netflixu, kupala se u rijekama i toplicama, divila se stalaktitima i stalagmitima, hodala prelijepim šumama i jela u zanimljivim restoranima.

Ali, glavno je pitanje – jesam li pisala (svaki dan)? Je li prokrastinacija napokon izgubila bitku sa samodisciplinom?

Pokoji dan sam (očekivano) preskočila, ali sveukupni rezultat ovog ljeta je sasvim zadovoljavajuć – ukupno oko 15 300 napisanih riječi, u tri priče od kojih dvije pripadaju ciklusu kodnog imena “Priče o Lovcima”. Te su dvije dovršene, što znači da preostaju još jedna nedovršena, i jedna koju tek trebam napisati. Svejedno, glavnina posla na tom ciklusu je zapravo dovršena (ili skoro dovršena, s obzirom da čekam i uredničke komentare), i jako me veseli što sam napokon svoju ljubav prema prirodi i planinama (konkretno, prema Papuku) pretočila u riječi, kao i što sam se spisateljski barem nakratko vratila rijeci Korani. Gdje će se priče moći pročitati, objavit ću kad i sama to saznam, a u međuvremenu, evo malog vizualnog teasera za obje:

Treća napisana priča došla je potpuno neočekivano, kroz svojevrsnu narudžbu da napišem priču za klince/tinejdžere za Večernji Junior, i to u vrlo kratkom roku (čitaj: jučer). To je bilo vrlo zabavno iskustvo, ograničeno malim brojem dozvoljenih riječi (što kod mene uvijek znači “Napiši dvije-tri tisuće riječi previše, pa nemilosrdno krati), i rezultiralo je pričicom objavljenom u broju Juniora za kolovoz. Junior se mogao tijekom kolovoza kupiti na kioscima, a kako sam dobila odobrenje urednika da priču nakon isteka kolovoza učinim dostupnom ovdje, možete je pročitati klikom na ilustraciju:

Ne znam tko je radio ilustraciju, ali fantastična mi je ❤ Još su bolje ilustracije u samom tekstu, pogledajte sami 🙂

Sve u svemu, razloga za (spisateljsko) zadovoljstvo itekako ima 🙂 Sljedeći cilj – dovršiti ciklus “Priča o Lovcima” do 1.11. (kad su otprilike rokovi za natječaje na koje ih planiram slati) i započeti s radom na romanu do kraja kalendarske godine. Ako uspijem, od silnih poslovnih (redovnih i dodatnih) obveza 😉 Fingers crossed!

Cover photo by StockSnap from Pixabay

Objavio ivanadelac

Spisateljica, psihologinja, planinarka, i još mnogo toga.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: